Kako sad? Čime? Sa kim?

Izgleda da je danas sama substanca življenja, vremena i sadašnjosti ipak toksična. Bar postoje tragovi ili se zeleno vidi na horizontu.

Kao da niko ne može da pobegne od toga. Čak i oni koji ne beže, oni koji su čista srca i bez ega. Čak ni oni. Eto vidiš, mojoj duši je nepodnošljivo teška ta nečujna prisutnost toksičnosti ovog vremena, čak i kada ovako spokojno ploviš tom lepotom vere i komunikacije sa anđelima.

Svi neminovno idemo dalje dok vreme ipak stoji. Neprijatno smo ograničeni sobom, kao da nemamo pravo za nešto “više” osim da oči gledaju i vole, a ruke da grle. Kao da je sve ostalo zločin.

Sve ostalo i jeste zločin.

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s