Aleksandar Blagojević je rođen 11. septembra 1981. godine u Smederevu. Odrastao je i učio osnovnu školu u selu Skobalj. Zanimljivost u vezi sa osnovno-školskim iskustvom je činjenica da mu je učiteljica bila najkonzervativnija žena koju je u životu upoznao. Od 1996. godine sa roditeljima i sestrom se seli u Smederevo gde pohađa čuvenu smederevsku gimnaziju. Kraj osnovne škole i ceo srednjoškolski period života provodi u treniranju košarke i geekovanju kod kuće na prvom kompjuteru koji je dobio od dede koji je inače majstor, kačarobačvar. Praktično monaški živi, jednostavnim ritmom: trening, škola, čitanje i učenje u vezi sa IT čudesima, “višenje” na dial-up netu do kasno u noć kada veza nije zauzeta (međutim i kasnije u toku dana kada je telefonska veza svima u porodici realno trebala, ali nije mnogo mario za to). Intuitivno mašta o svetu za koji još ne zna.
Igranje i učenje gimnazije se završilo odlukom da upiše Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja u Beogradu. Od oko 220 brucoša na prvoj godini reformisanog i korumpiranog fakulteta sa 28 kolega i koleginica stiže do četvrte godine redovnim i planiranim ritmom studiranja. Pred kraj studija, 2004. godine zapošljava se kod svog profesora biomehanike i dve godine radi na crno jedan od najazhtevnijih poslova u životu. Klub u kojem je sa kolegama menjao život ljudima iz korena je bio presudna tačka u njegovom životu. Mršavljenje, rehabilitacija i rekreacija na najvišem svetskom nivou gde su se bukvalno čuda dešavala na nedeljnoj bazi je bilo mesto gde su sve ljudske sposobnosti stavljene na test i napete preko razumnog maksimuma. Od konstantnog mobinga i opasne psihičke torture do najfinijih i najlepših ispoljavnja čoveka kroz kretanje, komunikaciju učenje i vežbanje. Rad u okruženju gde se nakon 10h rada bez obroka zahtevala ručna preciznost pokreta pri vežbanju od jednog uglovnog stepena i takođe manualna subjektivna distinkcija težina manjih od 200gr u istim psihofizičkim stanjima, je za Aleksandra bio vrlo inspirativan i izazovan, ali u isto vreme u koliziji sa osnovnim postulatima humanizma koje sve vreme jako oseća i sve dublje upoznaje.
Bez ikakvog zdravstvenog i radničkog osiguranja od premora i zahtevnog posla sa klijentima koji su teški i po 180 kilograma, povredio je lumbalni deo kičme (proturzija diskusa u kičmenu moždinu od oko 5mm) i par puta od akutnog probijanja kičmene moždine nije mogao da hoda. Više puta pod pritiskom i bez svesti o svojim osnovnim radničkim pravima, radio je treninge bolestan i skoro nepokretan. Takođe pod pritiskom je i sam trenirao bolesne ljude. Na svu sreću svojim treninzima nikome nije narušio zdravlje trajno, privremeno da (opet pod pritiskom “poslodavca”), ali trajno ne. Otkaz je dao u trenutku kada je od njega po ko zna koji put u nizu traženo da trenira bolesnu klijentkinju.
Taj period života mu je potpuno definisao sve što će kasnije raditi.
Sve to vreme svoj intimni i najbitniji životni projekat čuva i sprovodi – “novi svet ideja otvorene komunikacije i potpunog međusobnog prihvatanja različitih entiteta” postaje njegova opsesija i potpuni smisao.
Nakon otkaza u takozvanoj “akademiji zdravog života Profex” upisuje doktorske studije 2006. Po okončanju prvog semestra napušta doktorske studije zbog odsustva zdravog razuma, pragmatizma i korupcije na fakultetu.
Prvu skicu piratske partije, čiji je osnivač u Srbiji, napravio je 2007. godine. U periodu od 2004. do 2010. radi u najrazličitijim klubovima za vežbanje i paralelno se samoobrazuje na najrazličitijim poljima. Fokus mu je informaciona politika, osnove linux administriranja, slobodan software, open source, digitalni integritet pojedinca, privatnost, slobodan protok informacija, otovrena (samo)uprava, tečna/direktna demokratija, kibernetika i prava robota.
U aprilu 2010. predvodi delegaciju Piratske partije Srbije na osnivačkoj skupštini Pirate Parties International u Briselu gde su srpski pirati zajedno sa piratima iz više od dvadeset zemalja sveta bili suosnivači popularnog internacionalnog piratskog udruženja.
U periodu od 2007. do 2012. pirati Srbije su dobili potpuni legitimitet u javnosti i medijima. Vrhunac rada na informacionoj politici je proaktivno informisanje javnosti u vezi sa famoznim ACTA dogovorima, saradnja sa Republikom Srbijom na Otvorenoj Upravi i konstantna medijska prisutnost početkom 2012. godne pokrivajući teme kao što su privatnost, sloboda govora, patenti i intelektualna svojina.
Sa mrežom pirata Srbije je u ličnom kontaktu i u svakom trenutku je u live komunikaciji sa više hiljada drugara preko najrazličitijih Internet servisa.
Aktivni projekti su mu vezani za nove paradigme u metodama obrazovanja, prava robota i novi “pi” trening koji bi trebalo da olakša mršavljenje rekreativcima.
Od nedavno je, kako kaže osvešćeni kiborg i uživa u cyberpunk Srbiji gde se primitivnost i uzvišeni oblici inteligencije sreću i po nekad sudaraju leđima:D
Tagged: biografija, blaeks, žitije
ↈ
CV je poootpuno awesome!